Međunarodni filmski kritičar Vladan Petković, ovogodišnji selektor Rab Film Festivala, govori o 12 filmova koji će se boriti za glavnu nagradu, od kojih će sedam imati hrvatsku premijeru. O pobjedniku će odlučivati žiri u sastavu Vinko Brešan, Anne Georget i Luka Peroš.

Tekst: Dubravko Jagatić
Fotografije: Rab Film Festival

Tako će ove godine na Rab Film Festivalu biti prikazano čak sedam hrvatskih premijera dok je sveukupno u konkurenciji za glavnu nagradu 12 filmova o kojima odlučuje žiri u sastavu: redatelj Vinko Brešan, direktorica francuskog festivala FIPADOC Anne Georget i glumac Luka Peroš. U opisu RAFF-a između ostalog piše da je nastao iz uvjerenja da istraživački film zaslužuje vlastiti festivalski prostor te da se dokumentarni i igrani filmovi koji se prikazuju na festivalu bave temama koje zahtijevaju pozornost: društvenom nepravdom, korupcijom, ratom, propagandom, medijima, ljudskim pravima, sjećanjem, ekologijom, osobnim slobodama i drugim pitanjima koja definiraju svijet u kojem živimo. Stoga smo ovogodišnjeg selektora filmova i cijenjenog međunarodnog filmskog kritičara Vladana Petkovića upitali što mu je bilo u fokusu pri odabiru filmova za ovogodišnji RAFF.

„Sve ove teme, kao i mnoge druge, predmet su interesa filmskih stvaratelja i u igranoj i u dokumentarnoj formi, pa dobrih filmova nikad ne manjka. Mi polazimo od filmova za koje procjenjujemo da su kvalitetni i zanimljivi za našu publiku, i pritom se trudimo uspostaviti ravnotežu između pristupačnijih naslova, koje generalno prikazujemo u udarnom terminu u ljetnom kinu, i onih umjetnički interesantnijih, usmjerenih filmofilima, ali stoga nešto izazovnijih za širu javnost, koji najčešće igraju u dnevnim terminima u zimskom kinu. Uvijek ipak odaberemo i neki od ovih potonjih za udarni termin jer je jedna od glavnih funkcija festivala edukacija i širenje vidika naše publike, i trudimo se privući ih i na te možda nominalno manje privlačne naslove jer želimo da publika raste s nama i da je ohrabrimo da izađe iz svoje zone komfora, baš kao što i mi radimo. Jedan od takvih filmova je ‘Kao kod kuće’, izuzetno intrigantan i intelektualno provokativan mađarski triler, metafora za totalitarna društva, koji na papiru zvuči pomalo začudno, ali kroz majstorsku redateljsku izvedbu i izvanrednu glumu jednostavno uvuče gledatelja u svoj svijet.”

 

Bit će prikazano i osam dokumentaraca, uključujući potresan ukrajinski film ‘Mariinka’.

Naglasio je i da programu ne pristupaju s unaprijed određenim temama, nego se vode dostupnom ponudom filmova iako, naravno, pošto su festival na otoku, uvijek žele prikazati i neki „morski” film, što je ove godine španjolski triler „Tigrovi”.

„Dakako, aktualni događaji inspiriraju filmaše, pa su neizbježni filmovi koji se bave ratom u Ukrajini i situacijom u Rusiji, kao što su maestralni dokumentarac ‘Mariinka’ i možda najbolji igrani film ove godine ‘Minotaur’, dobitnik Grand Prixa u Cannesu, kao i oni koji istražuju dugogodišnju krizu na Bliskom istoku, iznenađujuće emotivan i topao dokumentarac ‘Ptice rata’, ili građanski otpor ksenofobnim politikama vlasti, kao što je izuzetno kreativan i inspirativan škotski dokumentarac ‘Svi u ulicu Kenmure’.”

Ipak, uvijek se neka tema istakne, prije svega kvalitetom filmova koji se njome bave, te je naglasio da su vrlo sretni što su to ove godine mladi i njihova pozicija u društvu:

„Mediji stalno upozoravaju na otuđenost mladih koja je velikim dijelom rezultat dominacije društvenih mreža, ali rekao bih, možda i važnije, i opterećenosti njihovih roditelja egzistencijalnim pitanjima. Zato festival otvaramo španjolskim filmom ‘Nedjelje’, u kojem u neočekivanom, ali veoma logičnom zapletu kći liberalnih roditelja želi postati časna sestra. Na drugom kraju spektra ove teme imamo svakako umjetnički najuspješniji regionalni igrani film ove godine, ‘Tri tjedna poslije’, srpsko-hrvatsku koprodukciju u režiji Miroslava Terzića, o vršnjačkom nasilju među tinejdžerima. Ovaj film je, nakon svjetske premijere u glavnom natjecateljskom programu A festivala u Karlovym Varyma, u Puli u konkurenciji manjinskih koprodukcija zasluženo osvojio nagrade za najbolju režiju, scenarij i montažu te dobio najvišu ocjenu kritike među svim prikazanim filmovima. Snažnog smo uvjerenja da su mladi najvažnija tema u današnjem svijetu jer su starije generacije pokazale da se zbog apatije i opterećenosti svakodnevnim problemima nisu u stanju nositi s negativnim tendencijama u društvu, a mladima ostavljamo ovaj svijet i trebamo im pružiti šansu da preokrenu stvari. Zato nam je važno da prikazujemo filmove koji se bave njima da bismo njihove probleme, potrebe i želje približili starijima, ali i da bi sami mladi vidjeli ljude poput sebe u realističnim situacijama.”

„Htjeli smo prikazati filmove koji se bave mladima i to nam je bila nit vodilja”, kaže Petković.

Beogradski novinar i filmski kritičar Vladan Petković često je selektor filmskih festivala, ujedno prevoditelj i edukator. Dopisnik je za područje bivše Jugoslavije za časopise Screen International i Cineuropa te redovito piše vijesti, kritike, intervjue i analize tržišta za različite časopise i internetske portale. Selektor je srpskog filmskog festivala Cinema City u Novom Sadu, makedonskog filmskog festivala Skopje Film Festival, kao i slovenskog filmskog festivala FeKK u Ljubljani. Kao gostujući selektor i savjetnik surađuje s brojnim međunarodnim filmskim festivalima diljem Europe. Petković je voditelj studija GoCritic!, nedavno pokrenutog obrazovnog programa za buduće filmske novinare i kritičare, koji se provodi u suradnji s Cineuropom.

Ove godine RAFF donosi sedam hrvatskih premijera, među kojima i belgijski film „Heysel 85”, predstavljen kao nogometni triler koji govori o tragediji kada je došlo do brutalnog huliganskog obračuna s ishodom od 39 mrtvih ljudi i brojnim ozlijeđenima. Petković smatra da je film „Heysel 85” izuzetno uspjela rekonstrukcija događaja iza kulisa koja pokazuje da su upravo nebriga i nezainteresiranost države, kao i niz pogrešaka ljudi zaduženih za sigurnost, dovele do te tragedije. Nas je zanimalo u kolikoj mjeri takav jedan film može pridonijeti senzibilizaciji društva spram nasilja među nogometnim navijačima.

„Igrani film ‘Heysel 85’ rekonstrukcija je događaja iza kulisa. To je izvanredan primjer kako dobro organizirana država izlazi na kraj s nasilnim navijačima.”

„Iskreno, mislim da je društvo veoma senzibilizirano spram tog pitanja koje je vrlo prisutno i u tradicionalnim i u društvenim medijima. Problem je u tome što država ne radi ništa, ili radi vrlo malo, po tom pitanju. ‘Heysel 85’ je izuzetno uspjela rekonstrukcija događaja iza kulisa. U stvarnosti, slučaj Heysela je izvanredan primjer kako dobro organizirana i odgovorna država poput Ujedinjenog Kraljevstva izlazi na kraj s nasilnim navijačima: vlada premijerke Thatcher je nakon te tragedije uvela stroge kontrole, ograničavanje putovanja i ozbiljne novčane i zatvorske kazne za takve prijestupnike i slika se ondje promijenila u roku od nekoliko godina. Engleski navijači su danas među najdiscipliniranijima. Heysel je, uz tragediju na Hillsboroughu pet godina kasnije, doveo i do standardizacije sigurnosti nogometnih stadiona, koja je s vremenom došla i u naše krajeve. Dakle, to je pouka koju možemo izvući iz ovog filma: ne može društvo rješavati takve probleme, to je u potpunosti odgovornost države.”

Film „Heysel 85” ujedno je jedan od dvaju filmova u belgijskoj produkciji jer je ovogodišnja zemlja partner RAFF-a upravo Kraljevina Belgija, koja nije odabrana slučajno.

„I to je rezultat praćenja tendencija i pojava u filmskoj industriji i umjetnosti, ali i prirodnog tijeka naših aktivnosti koje uključuju česte posjete raznim međunarodnim festivalima”, istaknuo je Petković te pojasnio: „Tako uspostavljamo kontakte i do ovakvih suradnji dolazi organski, naravno, imajući u vidu da malo festivala u Hrvatskoj, a posebno naš, teško može biti organizirano samo kroz javna sredstva i sponzore. Neophodna nam je pomoć stranih veleposlanstava i organizacija koje se bave filmom i kulturom. Ove godine se to poklopilo i s dva filma koje smo jako željeli prikazati – ‘Mariinka’ i ‘Heysel 85’, oba izuzetne umjetničke kvalitete i vrlo aktualnih tema.”

S obzirom na Petkovićevu reputaciju, pitali smo ga kako ga se dojmio film Igora Jelinovića „Koke” koji je osvojio četiri Zlatne arene na ovogodišnjem Pula Film Festivalu te koji će također biti prikazan na ovogodišnjem Rab Film Festivalu.

„To je jedan od najboljih debitantskih filmova u novijoj povijesti hrvatske kinematografije. Tako životan i istinit film se zapravo rijetko viđa i u širem kontekstu regionalne, pa i europske industrije. Jelinović je u suradnji s fantastičnom glumačkom ekipom skoro pa nevjerojatno precizno pogodio taj osobeni dalmatinski mentalitet i temu materijalnog, ali i onog neopipljivog, emotivnog nasljeđa u okviru obitelji, koja je veoma prisutna i uvijek aktualna u hrvatskom društvu, ali i šire. To je film koji nije nužno veseo i optimističan, ali zaista ostavi gledatelja ispunjenim i radosnim jer se nemoguće ne poistovjetiti s tim likovima i njihovim problemima.”

Ove godine će biti prikazano 12 filmova u konkurenciji te osam filmova izvan konkurencije, pa smo ga pitali može li posebno izdvojiti još neki od filmova.

„Pored filmova koje sam već naveo, obratio bih pažnju čitateljima na ‘Amazomaniju’, izvanredan dokumentarac koji se bavi pitanjem kolonijalnog nasljeđa i vlasništva nad vlastitom kulturom, kroz mnogo slojevitih etičkih pitanja, i pritom je uzbudljiv poput nekog avanturističkog filma kakav bi mogao snimiti recimo Spielberg. Tu je i sjajan film Srđana Kovačevića ‘Ono što treba činiti’ o radničkim pravima, izuzetno aktualan i fantastično istražen, a na strani zabavnijih i laganijih naslova imamo humoristični detektivski dokumentarac ‘Zlatanov nos’, u kojem je kipu Zlatana Ibrahimovića u Malmöu ukraden nos, te u kinu Murnau ‘Yugo ide u Ameriku’, srpsko-hrvatsku koprodukciju u kojoj autori istražuju povijest ovog jugoslavenskog auta u SAD-u. I na kraju, u suradnji s festivalom Dok’n’Ritam iz Beograda, prikazujemo i crnogorski film ‘Čovjek lavina’ o legendarnom bubnjaru Dragoljubu Đuričiću koji je i predvodio studentske prosvjede u Srbiji 1996./97. Naravno da je i ovo aktualna tema s obzirom na trenutačne prosvjede, o kojima još uvijek nije snimljen dovoljno dobar film, ali kako znamo da se povijest ponavlja, a to je na regionalnoj političkoj sceni, a posebno u Srbiji, zapravo jedan užasan kontinuitet od devedesetih naovamo, ovo je izuzetno relevantan dokumentarac.”

„Među zabavnijim naslovima imamo humoristični detektivski dokumentarac ‘Zlatanov nos’, u kojem kipu Zlatana Ibrahimovića u Malmöu ukradu nos.”

Gledatelji će moći pogledati i film ‘Minotaur’, prikazan na posljednjem festivalu u Cannesu.

Svakako treba izdvojiti i premijeru filma „Vjesnik – posljednje izdanje” glavnog urednika Večernjeg lista Dražena Klarića, koji je film režirao i napisao scenarij zajedno s Petrom Balijom, kojem se kao koscenarist u ovom dokumentarcu pridružio poznati novinar i publicist Boris Rašeta. U opisu filma stoji da je to duboka, emotivna i analitička priča o jednom vremenu, dvjema državama i dvama posve različitim političkim uređenjima, te da ovaj dokumentarac daje glas onima koji su to vrijeme živjeli, radili i sukreirali. Evo što je o filmu „Vjesnik – posljednje izdanje” rekao direktor RAFF-a Robert Tomić Zuber:

„Ovaj film je prije svega dokument vremena i kroz tu prizmu gledali smo njegovu vrijednost. Kao i činjenicu da će upravo na festivalu istraživačkog filma, kao što je to naš, biti njegova svjetska premijera. Ono što su kolege Dražen Klarić, Petra Balija i Boris Rašeta napravili prije svega je odgovoran čin prema novinarstvu, sjećanju na profesiju koja je postojala i u nekim drugim vremenima. Koja je znala raditi sjajne stvari u teškim političkim okolnostima. Stoga je dijelove ovog dokumentarnog filma i tužno gledati. Jer gledate kako olako nestaje nešto što se desetljećima gradilo. S druge pak strane, ovaj film je i jedno glasno upozorenje. O mogućnosti nestanka ne jedne redakcije, nego cijele jedne struke, ako se jednako olako prema njoj kao društvo odnosimo. Iz svih tih razloga drago nam je da će svjetska premijera biti upravo na RAFF-u.”

U sklopu popratnog programa RAFF Talk održat će se razgovori posvećeni novinarstvu u umjetničkom i glumačkom pozivu, na kojima će, među ostalima, sudjelovati Dražen Klarić, Silvana Menđušić, Zoran Kesić, Goran Navojec, Luka Peroš, Tena Perišin, Marko Stričević i Igor Mirković. Razgovore će voditi novinarka Elizabeta Gojan. Na RAFF-u Generation, obrazovnom programu za studente, iskustva će podijeliti novinarka Barbara Štrbac, Đelo Hadžiselimović, danski filmski kritičar Tue Steen Muller, belgijski producent i distributer Thierry Detaille (ujedno i mentori programa za redatelje i producente RAFF Residency, koji se provodi u suradnji sa ZagrebDoxom) i direktorica najvećeg francuskog festivala dokumentarnog filma FIPADOC Anne Georget.