Film “Nakon ljeta” Danisa Tanovića otvorio je ovogodišnji Sarajevo Film Festival, a stiže na Rab Film Festival, koji će zatvoriti u utorak, 27.8. u 20,15 sati u Ljetnom kinu. Ujedno će to biti i premijera novog Tanovićevog uratka, koji je dobio odlične kritike u prestižnom američkom časopisu “Variety”.
Originalni tekst možete pročitati na:
https://variety.com/2024/film/reviews/my-late-summer-review-nakon-ljeta-1236100886/
Prijevod donosimo u nastavku ovog članka:
Kritika „Nakon ljeta“: Film o ženi koja ne želi ponoviti ljubavne greške svoje majke u potresnoj drami s elementima komedije
Sarajevo Film festival otvoren je filmom o borbenoj 30-ogodišnjakinji koju osvoji otok na koji je došle tek pokupiti nasljedstvo
Autorica: Alissa Simon, filmska kritičarka
„Nakon ljeta“ je ugodna drama s elementima komedije koja se događa u Hrvatskoj, snimljena pod redateljskom palicom Oskarovca Danisa Tanovića (Ničija zelja), u produkciji zagrebačkog Propeler Filma.
Istovremeno zabavna i protkana s jakom čežnjom, u toj regionalnoj koprodukciji sudjeluju neki do Tanovićevih dugogodišnjih suradnika – glumaca i ekipe. U središtu radnje je 30 i nešto godišnja Maja (Anja Matković), koja dolazi na udaljeni otok, odlučna da nađe odgovore na pitanja o svojoj prošlosti – i pokupi dio nasljedstva za koje smatra da ima pravo. Dok se njezina osobna misija se oduži više od očekivanog, šarmantni otočki lokal, neobični mještani i neočekivana ljubav pomognu joj fokusirati osjećaje o svom identitetu i ambicijama.
U nešto laganijem ozračju nego što su bila ranija djela njegove karijere, scenarij „Nakon ljeta“ nastao je u suradnji Tanovića sa glavnom glumicom Anjom Matkovć, kao i već dokazanim suradnikom iz filma „Deset u pola“ Nikolom Kuprešaninom i donio nijansiran i dobro zaokružen ženski lik nego što je to ranije bio slučaj u njegovim filmovima. Dapače, Maja umnogome podsjeća na jake herione iz filmova Howarda Hawksa, dajući sve od sebe i fizički i verbalno.
Majini razlozi da dolazak na pitoreskni otok Prvić izvan sezone nisu od početka otkriveni, iako neodgovorene poruke na telefonu od njezine sve uzrujanije majke polako pojašnjavaju stvari. Nakon što joj lokalna odvjetnica (Marija Škaričić) otkriva da će za njezin slučaj trebati malo više vremena, Maja prihvati posao konobarice od otočkog ljevičarskog načelnika Iće (Goran Navojec), uz što prigodno dolazi i smještaj.
Iako nema konobarskog iskustva, Maja s lakoćom rješava goste u post-sezone, i lokalce i strane turiste u načelnikovom otvorenom pubu u luci.
Iako se čini da nema toga s čim se Maja ne može nositi u životu, ona svakako ne planira zaljubiti se u pisca Sašu (privlačni Uliks Fehmiu) koji je u posjeti, i čiji dom koji je u renovaciji skriva i svu njegovu „prtljagu“. U međuvremenu, dok se lokalci spremaju za proslavu blagdana Velike Gospe, načelnik Ićo i njegov suradnik Nediljko (Mario Knezović) pokušavaju unovčiti svoj ilegalni nasad marihuane.
Okružen čistim, blistavim morem, prekrasni otok na kojem nema automobila, s ulicama s kaldrmom, starim kamenim zgradama i zelenim vrtnim oazama, Prvić također postaje likom u filmu kao i glumci. Okružje je toliko očaravajuće da gledatelji mogu razumijeti zbog čega Ićo kaže da je on oženjen za otok, a da mu je najveća želja da njegovo savršenstvo još pojača izgradnjom boljeg sustava kanalizacije. Scenarij čak odaje počast i otočkoj antifašističkoj prošlosti kroz jednu staricu, bivšu partizanku, koja puca sa svog balkona i pjeva partizanske pjesme s načelnikom.
Nakon manje uloge u „Deset u pola“, graciozna i snažna Anja Matković (koja je prije glume bila profesionalna skijašica) u u liku Maje pokazuje nježnu, uvjerljivu kemiju s Fehmijem. Zbog nje osjećamo Majino čuđenje i bol nakon što shvati da je napravila iste ljubavne greške kao i njezina majka – i još k tome na istom mjestu.
Tehnički dio filma zaslužuje svaku pohvalu, posebno ističući atmosfersku kameru srpskog snimatelja Miloša Jaćimovića (čija karijera na igranom filmu je počela 2010 s pobjednikom sarajevskog festivala „Tilva Rosh“) i melankoličnu glazbu Livine Tanović.
