//////// RAFF IGRANI FILM

VLADAN PETKOVIĆ, selektor

Što je to igrani istraživački film?

Kad me Robert Zuber pozvao da zajedno organiziramo festival istraživačkog filma na Rabu i ponudio mi da za njega biram igrane filmove, bio sam zaintrigiran, ali i pomalo zbunjen. Što bi se to moglo nazvati istraživačkim filmom osim dokumentaraca, policijskih krimića i sudskih drama?

Naravno, ovo kreativno polje mnogo je šire od bilo kakvih šturih objašnjenja, a zapravo za istraživački igrani film, odnosno istraživačku fikciju (ovdje nailazimo na prvu od prepreka koje nam atribut „igrani“ donosi svojom inherentnom glumačkom referencom), prava definicija i ne postoji. Dakle, mi smo tu da je tvorimo.

Ono što svi filmovi koje smo izabrali za program imaju zajedničko jest da se bave aktualnim temama i pružaju suštinsku sliku određenog društva, uz snažnu, humanu poruku.

Film Jadnici Ladja Lya, ovjenčan nagradom žirija u Cannesu, uzbudljiv je i tvrd kriminalistički triler o rasnim nemirima u Francuskoj 2005. godine, čija je priča ispričana iz kuta gledanja policije, običnih građana i kriminalaca, a pokazuje nam mnoge nijanse kompleksnog francuskog društva. Tu sliku dodatno dopunjuje film By the Grace of God/Bogu hvala Françoisa Ozona, koji je za njega dobio Srebrnog medvjeda u Berlinu: gotovo znanstveno precizna studija istinite priče o pedofiliji u Katoličkoj crkvi i njenom prikrivanju te o slučaju koji je toliko uzdrmao javnost da predstavlja povijesnu prekretnicu u tretiranju ovog problema. S druge strane, Ken Loach u izuzetno emotivnom i iskrenom kanskom filmu Sorry We Missed You/Oprostite, mimoišli smo se govori o stanju društva zavisnog od nemilosrdnog diktata tržišta na direktniji način, kroz priču o vozaču kompanije za dostavu paketa. Mladi danski redatelj Ulaa Salim u krimiću Sons of Denmark/Sinovi Danske, koji je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, svoju priču o islamskom radikalizmu i odnosima u društvu priča iz gledišta policije i smješta je u blisku budućnost. Jedan intiman, tih, ali izuzetno snažan film dolazi nam iz Srbije, redatelja Miše Terzića: Šavovi su prvi put prikazani na Berlinalu, a njihova heroina, u tumačenju fantastične Snežane Bogdanović, u potrazi je za svojim sinom za kojeg vjeruje da je prije 18 godina ukraden u rodilištu.

Svi ovi filmovi zasnovani su na istinitim pričama, bez obzira radi li se o konkretnim događajima i postojećim osobama, kao u Jadnicima, Šavovima ili Bogu hvala, ili o aspektima društva za koje znamo, ali nismo s njima dovoljno dobro upoznati, kao u Oprostite, mimoišli smo se i Sinovima Danske. Sve teme kojima se bave aktualne su, bilo da se razvijaju doslovno ove godine kao kod Ozona, bilo da su značajne za današnje društvo, kao u Terzićevu filmu.

Iznad svega, svi ovi filmovi nose važne, humanističke poruke o toleranciji, razumijevanju, jednakosti, nadi i ljubavi te važnosti otkrivanja tajni iz prošlosti kako se zla povijest ne bi ponavljala. I to je upravo ono što autori najboljih istraživačkih filmova rade: detaljno i posvećeno istražuju određene teme i pretvaraju ih u uspješna umjetnička djela, kako bi nas zainteresirali za dijelove društva koje često zanemarujemo i približili nam ih. Ostalo je na nama.

(Vladan Petković (Beograd, 1978.) je novinar, filmski kritičar, festivalski selektor I prevoditelj. Dopisnik je za područje bivše Jugoslavije za Screen International i dugogodišnji autor tekstova za Cineuropu. Selektor je ZagrebDoxa (Hrvatska), Skopje Film Festivala (Makedonija) i FeKK-a u Ljubljani (Slovenija), a kao gost selektor i savjetnik surađuje s mnogim međunarodnim filmskim festivalima diljem Europe. Petković je voditelj studija na programu osposobljavanja GoCritic!, koji je nedavno pokrenut u suradnji s Cineuropom, a namijenjen je budućim filmskim novinarima i kritičarima.)